Izložba u decembru 2023.godine u Novom Sadu bila je drugo veće pojavljivanje u javnosti naše drage Sandre Divljan. Kako kaže „mnogo ljudi se okupilo iz Hercegovine“, kako bi pogledali stvaralaštvo ove akademske umjetnice.
Izložbu je otvorila Sandrina profesorica Bosiljka Zirojević Lečić, porijeklom iz Gacka, sa prof. mentorom Draganom Matićem.
Realizovana je u okviru rada komisije za rad sa mladima Udruženja Srba Hercegovaca i prijatelja u Srbiji. Finansirana je od strane Grada Novog Sada, a za organizaciju su se pobrinuli članovi Udruženja Hercegovaca.
Inače, Sandra ističe da je ovo njena druga izložba u Novom Sadu. Prvu, prije dvije godine organizovala je Akademija umjetnosti u NS, uz pomoć njenog mentora Dragana Matića.
„Kao osoba sa jednom vrstom hendikepa, to jeste sa oštećenim sluhom, od rođenja sam se borila da naučim pojmove, riječi, da razumijem ljude šta mi govore, da razumijem šta pročitam. Od najranijeg školovanja nastojala sam da budem uključena u mnogo sportskih i drugih aktivnosti. Tu su bili: fudbal, košarka, odbojka, ples, slikanje. I tu negdje se pronalazim u slikanju. Ono me ispunjava, smiruje dok slikam, bježim od lošeg razmišljanja.“
„Tu sam se pronašla i to mi uspješno ide. Dok slikam srećna sam. Zahvaljujući mojoj učiteljici Jeleni Glogovac Savić, koja mi je pomogla i naučila na kursu slikanja.“
Ova divna mlada dama kaže da trenutno završava master sa temom- Autoportret. Prošlog ljeta diplomirala je sa zvanjem likovni akademski umjetnik. Sada trenutno priprema radove za prvu izložbu u rodnom Gacku. „Naravno, osim autoportreta, neizostavni su i motivi moje Hercegovine“, naglašava Sandra.
Za put od Gacka do Novog Sada kaže da je bio trnovit zbog oštećenja sluha, kao što smo pomenuli od djetinjstva. Ali, pošto je po prirodi jako tvrdoglava-uporna osoba s ponosom ističe da je prepreke savladala, ponekad zaobilazila, ali uvijek iza njenih leđa su bili neki ljudi, osobe koje su je gurale.
Osobe koje su u njoj vidjele želju, potencijal, upornost i snagu su njena generacija, njeni drugovi na koje se mogla osloniti, porodica prije svih, profesori.
„Profesori akademije umjetnosti jako su mi pomogli da prevaziđem nešto što ne razumijem, a jako su cijenili što sam uvijek bila radno aktivna.“
„Planiram da napredujem u slikarstvu, da ljudi prepoznaju moje radove i da nikad ne odustanem od borbe za moje mjesto u savremenom društvu.“
„Mnogo mojih djela su motivi Hercegovine. Radim djela po narudžbi u zavisnosti šta kupac želi da naslikam. Imam dosta urađenih slika Hercegovine, sa svom njenom ljepotom.
„Ljubav prema Novom Sadu je ogromna, tu sam stekla školovanje, prijatelje za cijeli život, moje društvo iz Udruženja gluvih. Tu me razumiju, tu sam srećna i ispunjena, tu mogu da se iskažem u pravom smislu.“
Njen izbor za život je ipak Novi Sad, ali uvijek će, kako dodaje, dolaziti u Gacko na odmor za praznike, slave, svadbe i ostalo…
Zaključuje da život u Republici Srpskoj trenutno njoj lično ništa ne obećava. „Teško je i omladini sa jačim fakultetima da dođu do posla, ali ja sam uspjela svojim radom da dođem do mjesta gdje se trenutno nalazim“, sa osmijehom poručuje djevojka, koja je autoru ovih redova, uvijek bila velika motivacija za život.
Dovoljan je jedan pogled na ovu sjajnu, jaku mladu ženu, koja svima nama može da bude samo zvijezda vodilja. I dovoljno je, od nje, a vrijeme je da se i mi potrudimo samo malo više, pa će naša djeca možda i razmisliti, prije nego što odu…
Podijeli:
