U Parohijskom domu u nedjelju 16. avgusta gatačkoj publici predstavljena je knjiga mladog pisca i velikog borca Uroša Joksimovića iz Crne Gore.
Ovo je njegov prvjenac za koji otac Dražen Tupanjanin, koji je govorio o knjizi, kaže da je velika hrabrost uopšte napisati nešto i govoriti o tome za bilo koga, jer tako otkrivamo i poklanjamo dio sebe drugima.
Poželjevši dobrodošlicu Urošu paroh Aleksandar Crnogorac je istakao da on dostojanstveno nosi svoj krst koji mu je namijenjen rođenjem. Podsjeća nas da se radujemo životu.
Iako je ovo 52. promocija njegove knjige Uroš kaže da se on ne gordi zbog toga i da mu je cilj u životu druženje sa ljudima i razmjena iskustava.
Iako se od rođenja bori sa cerebralnom paralizom, on ne očajava, ide uzdignute glave, korača životnim putem čiju težinu znaju samo Gospod i on, ističe autor.
Knjigu je posvetio sestri Sari, a uvodne riječi, upućene su upravo njoj: „Možda nisam brat koga si željela, o kom si maštala u danima najranijeg djetinjstva, ali jedno znaj, sestra si koju mnogi sanjaju i žele. Svaka borba je laka kada kada čovjek vjeruje u božja čuda i onog koga bezgranično voli“.
Uroš Joksimović je borac od prvog dana, autor izložbe „Od neonatologije do Hilandara“, lučonoša, podgorički student, ljubitelj istorije, autor brojnih tekstova, a sada i knjige o kojoj smo govorili. U pripremi je i njegovo novo pisano djelo.
„Rođen sam da vjerujem“ je knjiga kratkih priča koje nam donose i dosta informacija iz srpske istorije, možda zaboravljenih ili potisnutih vijestima kojima smo bombardovani svakodnevno. Vrijedi pročitati.
U uvodnoj riječi Nikola Apostolović kaže: „Dobri dječak iz Jugovina ne može da trči, ne može da boksuje, ne može da bere pečurke ili plasti i ne krivi Boga za to. Zahvalan je što može da voli i poštuje. Zahvalan je što može da spaja ljude i da ih čini boljim nego što i oni sami vjeruju da jesu“.
Više u prilogu koji slijedi…
Podijeli:
