23.  april se obilježava kao Svjetski dan knjige i autorskih prava. Uprkos nekim pesimističkim predviđanjima da će klasične knjige zamijeniti elektronska izdanja knjiga je i dalje fokus mnogim ljubiteljima pisane riječi, a njen miris ništa ne može zamijeniti.

„U čitavom svijetu postoji fenomen kulturne dekadencije i knjiga pomalo gubi na značaju. Najveći problem je hiperprodukcija izdanja gdje više ljudi piše nego što čita a to stvara sadržaje koji nemaju veliku vrijednost. Ipak ja sam optimista“, kaže profesor svjetske književnosti i direktor Narodne biblioteke u Gacku Aleksije Grgur.

Ljubav prema knjizi razvio je u ranom djetinjstvu, a u najranijem školskom uzrastu volio je da čita knjige Branka Ćopića, što savjetuje svim najmlađim osnovcima.

„Kultura čitanja mi je pomogla u svim životnim situacijama. Čitanje obezbjeđuje informisanost, opšte obrazovanje, jednostavno dobijete širinu da premostite neke važne stvari“, kaže Grgur.

On naglašava da knjiga ne prestaje sa piscem i da čitalac dopisuje knjigu.

„Početak i kraj knjige se susreću u čitaocu. Književnost u velikoj mjeri ostavlja slobodu i mogućnost da čovjeka učini boljim“, tvrdi Grgur.

Srednjoškolcima preporučuje da čitaju Njegoša, Crnjanskog, Andrića, Dostojevskog i Borhesa a na njega je veliki uticaj ostavila „Grobnica za Borisa Davidoviča“ Danila Kiša.

Aleksije trenutno čita nedovršeni kratki roman „Gazda Mladen“ Bore Stankovića, Stanislava Krakova „Život čovjeka na Balkanu“  i nezaobilazni „Novi zavjet“.

Od savremenih izdanja čitaocima preporučuje dobitnika NIN-ove Nagrade Steva Grabovca i roman „Posle zabave“ i knjigu Slobodana Vladušića „Veliki juriš“.

Opširnije u tonskom prilogu: