Zdravko “Bato” Govedarica prvi je Srbin koji je igrao najkvalitetniju košarkašku ligu svijeta i to sredinom prošlog vijeka, davne 1951. godine.
Priča o čovjeku zaslužnom za taj fascinantan podatak dugo je ležala sakrivena negdje u Čikagu, a njegovo ime je Zdravko “Bato” Govedarica.
Todor i Ana, roditelji NBA pionira, napustili su rodni Avtovac kod Gacka u potrazi za boljim životom. Prije Prvog svjetskog rata stigli su u SAD, a njihovo najmlađe dijete rođeno je upravo na američkom tlu 1928. godine. Peti po redu, bio je to Zdravko.
“Bato” je rano ostao bez oca, pa je u košarci i sportu pokušao da pronađe utjehu i distrakciju od sumorne stvarnosti. Njegov talenat ubrzo je isplivao na površinu i donio mu stipendiju na prestižnom univerzitetu De Pol 1947. godine.
Govedarica je za tadašnjeg koledž giganta nastupao tri godine, a njegova statistika iz sezone u sezonu evidentno je napredovala. U prvoj godini beležio je 8,5 poena po meču, zatim 11,5 u drugoj. Kao maturant je eksplodirao, što ga je sa 14 koševa u prosjeku svrstalo u idealnu petorku NCAA lige.
Međutim, sudbina je imala druge planove.
Umjesto u najjačoj ligi svijeta, Zdravko se našao na drugom kraju planete – sa puškom u rukama. Mobilisan je za rat u Koreji, gdje je proveo pune dvije godine.
Po povratku je nastupio za Sirakjuz u sezoni 1953/1954, ali bilo je očigledno da je izgubio nekadašnju iskru i kvalitet. Odigrao je 23 utakmice, uz prosjek od 3,3 poena i 1 asistencije po meču.
Poslije toga je odustao od košarke. U ostatku života posvetio se golfu i radu u srpskoj zajednici “Jedinstvo” iz Čikaga. Univerzitet De Pol ukazao mu je veliku čast i uvrstio ga u svoju Kuću slavnih 1974, dok je 2006. izabran za jednog od 50 najboljih košarkaša ikada rođenih u Čikagu. Iste godine je i preminuo.
Poslije Govedarice, sledeći košarkaš srpskih korena u NBA bio je Pit Maravič. On je 1970. godine izabran kao treći pik na draftu, a smatra se jednim od najvećih i najuticajnijih igrača ikada. Pit je bio dijete roditelja srpskog porijekla, ali je čitav životni vijek proveo u Americi.
Tek poslije pomenutog dvojca, Sijetl Supersoniksi su 1985. godine kao 97. pika izabrali Ljubišu Stefanovića, rođenog u Aleksincu.
U drugoj polovini i na kraju 80-ih godina prošlog veka na draftu su birani i Radisav Ćurčić (Dalas, 1987), Žarko Paspalj (San Antonio, 1988), Vlade Divac (Lejkersi, 1989.) i Aleksandar Đorđević (Majami, 1989).
Sada na najvećoj pozornici nastupaju velikani poput Nikole Jokića i Bogdana Bogdanovića, a ime Zdravka Govedarice zauvijek će biti ugravirano kao kamen temeljac srpske košarke u Sjedinjenim Američkim Državama.
Podijeli:
